Šećerna bolest ili dijabetes je kronična, metabolička bolest koja se javlja kad gušterača više nije u stanju stvarati inzulin ili kad naše tijelo više ne može dobro iskoristiti inzulin koji proizvede.  Glukozu dobivamo iz hrane (ugljikohidrata) koja biva razgrađena u probavnom traktu. Tako dobivena glukoza ulazi u krvotok putem kojeg dopire do naših stanica. Bez inzulina glukoza ne može ući u stanice pa one ostaju “gladne”, pa tako nemogućnost proizvodnje inzulina ili njegove učinkovite uporabe dovodi do povišene razine glukoze u krvi – hiperglikemije. Dugotrajno povišene razine glukoze povezane su s oštećenjem tijela i zatajenjem različitih organa i tkiva.

Šećernu bolest možemo podijeliti na tri glavne vrste:

Tip 1 – može se javiti u bilo kojoj dobi, ali najčešće se javlja kod djece i adolescenata. Kod ovog tipa šećerne bolesti tijelo ne proizvodi inzulin ili ga proizvodi u vrlo malim količinama. Iz tog razloga osobama koje boluju od ovog tipa šećerne bolesti od početka liječenja trebaju svakodnevne injekcije inzulina kako bi svoju šećernu bolest mogli držati pod kontrolom.

Tip 2 – češće se javlja u odrasloj dobi i na njega otpada gotovo 90% svih slučajeva šećerne bolesti. U tipu 2 šećerne bolesti tijelo proizvodi inzulin ali u nedovoljnoj količini, odnosno ako ga i proizvede u dovoljnoj količini, ne koristi ga dobro. Temelj liječenja šećerne bolesti tipa 2 je zdrav način života što uključuje zdravu prehranu i redovitu fizičku aktivnost, te održavanje normalne tjelesne težine. Osim temeljnim principima, ovaj se tip šećerne bolesti liječi oralnim hipoglikemizantnim lijekovima, a u dugotrajnoj bolesti i inzulinskim pripravcima.

Gestacijski dijabetes – javlja se isključivo za vrijeme trudnoće i nestaje nakon poroda. Pojava gestacijskog dijabetesa povezana je s komplikacijama u trudnoći i porodu, kod majke i kod djeteta. Žene koje su u trudnoći imale gestacijski dijabetes i njihova djeca u riziku su od nastanka šećerne bolesti tip 2 kasnije u životu.

Kod zdravih osoba nema jednoznačnih preporuka kada provjeravati šećer u krvi. Svakako je korisno u sklopu redovitih sistematskih pregleda učiniti i nalaze šećera u krvi i u slučaju bilo kakvih sumnji na intoleranciju glukoze ili već jasne manifestacije šećerne bolesti iz rutinskih nalaza, bolesnika uputiti na daljnju specijalističku obradu dijabetologu.

Kod osoba koje imaju šećernu bolest potrebno je redovno vršiti mjerenje šećera kako bi ga mogli kontrolirati.